Piaggio Beverly 300 i.e

Piaggio je osnovan 1884. godine od strane industrijalca Rinalda Piaggia za opremanje luksuznih brodova, proizvodnju tramvaja, vagona, itd. Tokom dva svetska rata, firma je morala da se konvertuje u namensku industriju. U četiri fabrike od kojih je matična bila u Pontederi, Piaggio je proizvodio za to vreme vrhunske avione i komponente za iste. Najpoznatiji Piaggiov avion iz drugog svetskog rata je četvoromotorac teški bombarder P108 koji je doneo mnogo tehničkih inovacija i modernih rešenja u to vreme. Danas je Piaggio jedan od najstarijih proizvođača aviona na svetu koji još uvek posluje u toj oblasti. Ako želite luksuzni privatni avion, a spremni ste da platite skoro 8.000.000 eura, možete biti vlasnik Piaggia P180 Avanti EVO.
Enrico je Rinaldov sin koji je posle smrti oca nasledio zaostavštinu sa bratom Armandom u najteže vreme na početku drugog svetskog rata. Kako je Italija bila u savezu sa nacistima, pretrpela je ogromno razaranje privrede i saobraćajne infrastrukture kao posledica bombardovanja saveznika. Piaggio fabrike, bile su jedne od primarnih meta zbog proizvodnje aviona za potrebe italijanske vojske.
Nakon kapitulacije 1946. godine, braća Enrico i Armando su od najmodernijih fabrika spali na zemljište sa gomilom šuta. Enrico se zauzeo da restartuje i obnovi fabriku u Pontederi bar od onoga što je ostalo i što se moglo vratiti u upotrebu. Kako zbog kompleksnih proizvodnih procesa u avio industriji nije bilo ni govora o ponovnoj proizvodnji aviona, potrebno je ponovo izabrati novi put i budućnost fabrike. Enriko je imao viziju – postaviti Italiju ponovo na točkove.
Italijanska auto industrija je uništena kao i saobraćajna infrastruktura. Raspoloživi resursi i nedostatak puteva ograničavaju u mnogome proizvodnju automobila. Kako je iz nužde potrebno prosto ekonomično vozilo, Enriko je imao plan za proizvodnju malog skutera po uzoru na američki Cushman koji je izbacivan iz aviona zajedno sa padobrancima, a koji su koristili da zaobiđu nemačke linije odbrane.
Već 1944. godine predstavljen je prototip skutera MP5 (Moto Piaggio no.5). Inženjeri Renzo Spolti i Vittorio Casini dizajnirali su motocikl sa potpuno zatvorenom karoserijom sa velikom prednjom zaštitom od prskanja vode i vetra, komandama na upravljaču i malim točkovima. Prototip je dobio nadimak Paperino, što na italijanskom bukvalno znači Paja Patak. Tako je pored motocikala nastala nova klasa, skuter.
Kada je prototip predstavljen Enrikeu, bio je zadovoljan konceptom. Međutim, pošto govorimo o Italijanima, estetski nije prihvaćen zbog karakterističnog tunela po sredini koji je sakrivao mehaniku i služio kao osnova. Projekat je tada morao da se vrati na sto i papir na redizajn, za šta je Enriko imao pravog čoveka, oca Vespe.
Gospodin Ascanio je po zanimanju bio aeronautički inženjer. Gajio je veliku strast prema letenju. Vlasnik je mnogih patenta u avijaciji i po usavršanju kontrolnih mehanizama za prototipove helikoptera. Godine 1930. konstruisao je eksperimentalni helikopter D’AT3 koji je uspešno obavio probni let. Međutim, dalji razvoj je bio stopiran u korist standardnih aviona zbog recesije i ratnih tenzija, te je Ascanio našao posao u Piaggio fabrici. Tamo je zbog svojih dostignuća na razvoju brzih varijabilnih propelera unapređen u generala italijanske avijacije. Otuda poslovna veza Ascania i Enrika dovodi do redizajna projekta skutera. To je Ascanio prihvatio jer je pre toga sarađivao sa Innocentijem na Lambretti, pa mu takav posao nije bio stran.
Novi prototip koji je razvio Ascanio sa dizajnerom Mariom D’Esteom nije imao bilo kakve veze sa prethodnim. Radilo se o potpuno novom dizajnu u svetu motocikala. Ovo je preteča price koju želimo da ispričamo, a ono što je tada bilo novo u svetu motocikala danas se zove ( već je pomenuto ) skuter.
Uzimajući u obzir ogromnu popularnost ovih motocikala i prepoznatljivost dizajna, Piaggio je odlučio da uvede u proizvodnju i skutere pod drugim brendovima. Ovde se posebno izdvaja i sada već postaje klasika, linija skutera pod nazivom Beverly. Čuvajući karakterističan izgled sa jedne strane, a sa druge koristeći naprednu tehnologiju, Beverly 300 i.e spaja u harmoničnu celinu udobnost skutera, sigurnost vrhunske tehnologije i, sada već, moderno klasični dizajn. Ovaj motocikl ima zaista poseban stil. Motocikl podoban za krstarenje na letnjem suncu, borbu kroz gust gradski saobraćaj pa čak i za vikend putovanje na otvorenom putu. Beverly poseduje savim dovoljnu i konzistentnu snagu za preticanje većine četvorotočkaša u saobraćaju. Gotovo sve na ovom motociklu sadrži dodir italijanskog stila, dok nas ukusno korišćenje hroma od strane proizvodjača vraća ka izvornoj filozofiji Piaggio-a. Jedan detalj je vredan pomena, a to su nogostupovi koji su pravo malo umetničko delo i u smislu racionalnosti upotrebe i u smislu izgleda. Ono što Beverly 300 i.e u svakom slučaju izdvaja od svih ostalih skutera jeste snaga, raspon snage i brzina koju postiže u vrlo kratkim periodama, što ističe jednu od osobina koje smo u tekstu već pomenuli, a to je izuzetna pokretljivost i snalažljivost u sve češćim gradskim saobraćajnim zagušenjima.
Uzevši u obzir sve ono što nudi u smislu kvaliteta agregata, ugradjenih komponenti, izgleda….racio kvalitet/cena je i više nego superioran.
Stoga vam na kraju priče predstavljamo Piaggio Beverly 300 i.e. Proizveden 2014. godine. Putem slika i specifikacije, uživajte u ponudjenom modelu.

 
Model Piaggio Beverly 300 i.e
Godište 2014
Kategorija Skuter
Zapremina 278 ccm
Tip agregata Jedan cilindar, 4-takta
Snaga 16 kW / 22 KS
Maksimalna brzina 130 km/h
Prečnik x hod 75 x 63 mm
Kontrola goriva SOHC
Sistem hladjenja Tečnost
Menjač Automatski
Tip transmisije, završni prenos Kaiš
Prednja guma 110/70-16
Zadnja guma 140/70-14
Prednja kočnica Disk
Zadnja kočnica Disk
Težina
( ulje, gorivo uklj. )
183 kg
Kapacitet rezervoara goriva 12,5 l
Predjena kilometraža 16.000 km
Cena 3.490 EUR

.